Croatian(HR)English (United Kingdom)

There are no translations available.

Poštovane kolegice i kolege, dame i gospodo,

Ovaj današnji nadnevak znakovit je. Meni nekako drag. Da je, možda, i godina 12., odnosno 2012., još više bi se nekako slagalo i bilo znakovitije.. Ali, mi ne možemo ?ekati tu 2012. godinu. Ta, ?ini mi se da su naše generacije, i naše starije pa i one nešto mla?e, puno toga propustile, da bismo uop?e pomislili na ?ekanje 2012. godine.   

Uo?i predstavljanja novoosnovanog Društva, 12. prosinca 2009.,
prof. dr. sci. Mato Bartoluci, prof. dr. sci. Jozo Marevi? i dr. sci. Zvonimir Medvedovi?

Zašto Novljansko akademsko? Grci su rije?ju ???????? nazivali jedan gaj iznad Atene, pa je po njemu nazvana i Platonova škola Akademija. Kroz povijest akademija je poprimila zna?enje škole znanja i vještina, ona je postala jedinstvo teorije i životne prakse. Pridjev akademski zna?io bi nešto znanstveno, a na ?lanovima našega društva je da se nikada ne svede na njegovu pejorativnost, nešto teoretsko, knjiško ili beživotno. Dapa?e, ukoliko znanstvenost ne oplo?uje svakodnevnu, životnu, proizvodnu praksu, ne služi onda ni?emu i nitko je ne treba. Zašto bi onda bila sama sebi svrhom?

Polazište svim razmišljanjima jesu ovaj grad i ova sredina. Novska je iznjedrila toliko vrijednih i sposobnih pojedinaca, navlastito od osnutka Srednje škole 1955. godine. Mnogi od njih pokazali su se uspješnima u svojim djelatnostima. Neka se i drugi, pojedinci i društvo, oslade njihovim uspjesima, ali i oplode svojim vlastitim postignu?ima kako bi udružena intelektualna snaga postala kamen temeljac onog sigurnijeg i željenog duhovnog i materijalnog napretka novljanskog kraja ?emu, ufamo se, svi usmjerujemo danas naše misli i stremljenja. Zbudne li se tako, vrijedilo je truda!

Predstavljanje Društva budu?im ?lanovima i gra?anstvu, 12. prosinca 2009.

Simboli?ki gledano, i Novska poput Atene ima svoju Akademiju, gaj na sjevernim padinama. Ma što gaj, divnu šumu, pa se nadamo i opravdano iš?ekujemo, da ?e muze, stanarice toga velikog gaja napajati znanjem i vještinama budu?e domicilne novljanske naraštaje!  

Pregruba je povijest bila prema ovomu narodu i na ovim prostorima. Prolijevala se je nedužna krv za krst ?asni i slobodu zlatnu. Ta, sve narodne muke i nevolje prerastale su u njegovu tradiciju. Od dolaska Hrvata na ove prostore pa do devedesetih okrutan se je boj bio. Nestajale su cijele generacije u ratnim vihorima, ali, poput feniksa izrastale su nove. Zato su nekakvi glorifikanti slobode od 1945. koristili svaku prigodu da bi se pohvalili kako imamo "slavnu prošlost i svijetlu budu?nost" pa je legendarni Miljenko Smoje dodao "ali zato imamo zaje... sadašnjost". Nažalost, sve se to može primijeniti i na naše dane.

Još od 879. godine imamo svoju državu, kada je papa Ivan VIII. svojim pismom knezu Branimiru (Caro filio Branimiro..., Dragom sinu Branimiru...) priznao Hrvate kao narod, a taj ?in bilo je svojevrsno onodobno priznanje jednoga naroda i njegove države. Imali smo, dakle, državu u vrijeme kada na povijesnoj sceni mnogih današnjih europskih naroda jednostavno nije ni bilo.

A onda smo 1102. godine potpali pod tu?ina te mijenjali gospodare, da bi se 1918. sami predali na "klanje". Ali Zvonimirova la?a ipak je, usprkos svim povijesnim neverama i strašnim olujama plovila dalje, a što nam nadahnuto poru?uje pjesnik.

Još je tu. - Na tvrdoj siki              Što je lome i drmaju

Jošte leži nasukana                                Burni vali i oluje.

Osamstoto minu ljeto,                  Slomila se, prignula se:

Što je mlate sa svih strana.         Na pijesku je - al još tu je!

Hrabri narodi prolazili su u povijesti kroz svoje tragedije, ali su uvijek iznova, preporo?eni i osnaženi, nicali iz pepela. Hrvati su prvi me?u njima i po broju tragedija i po hrabrosti, koje nam posebno danas treba.

Današnja generacija Hrvata naplatila je u vidu svoje pune neovisnosti i nacionalne slobode ono za što su se borili i što su sanjali bezbrojni hrvatski junaci i mu?enici, pa je i Zvonimirova la?a zaplovila punim jedrima pu?inama svijeta. Ta la?a ima ?vrste temelje kako u zagorskim dvorcima i bregima tako i u starodalmatinskim kamenitim gradovima kao i u slavonskim ravnima. Svaki kamen dio je te krvave povijesti što potvr?uju i stihovi novije provenijencije:

Tko u tvrdu stinu svoju povist piše,

Tom ne može nitko prošlost da izbriše.

Ne slažem se s onima koji tvrde da je hrvatski narod još od vremena kralja Zvonimira proklet. Prokletstvo se, naime, ra?alo u nesposobnosti naših vo?a, u posvemašnjem pomanjkanju vještih i lukavih diplomata. A naši protivnici su upravo u tome iznalazili uvijek iznova svoj izlaz i nekakav spas.

Za sve promašaje vlastodržaca u prošlosti kao i danas ispostavljeni su ra?uni tom našem siromašnom puku iz kojega i sami potje?emo. Mi se nismo ovdje skupili danas, hic et nunc, da bismo lamentirali nad sudbinom našega naroda, niti nad nama samima. Baš zbog toga što je narod izgubio vjeru u sve i svakoga, trebaju nam jaki pojedinci i ?asne udruge, koji ne?e pokleknuti duhom, koji ?e uzdrmati u?malost te duhovnim i materijalnim snagama dati nove poticaje. Nema mjesta bezna?u, jer je naš narod prolazio kroz daleko teža vremena.

Umjesto pukog i glupog stran?arenja ili pak politikantstva, napadanja svega i svakoga, ugledajmo se u svjetlije primjere naroda zapadnog civilizacijskog kruga. Njihova demokracija, koja je danas, ?esto neopravdano, na udaru, a koju nam je ipak slijediti, jer bolje u današnjemu svijetu jednostavno nema, prisilila je istinske domoljube da posegnu za zaboravljenim vrijednostima današnjega društva. U tim procesima posve opravdano ni?u nove lokalne, pokrajinske, županijske, nacionalne i ine udruge u pojedinih naroda. Slijedimo ih i mi!  

Baš te udruge u današnjem društvu zapadnoeuropskog tipa academic society, societates academicae imaju zna?ajnu ulogu u gospodarskom i kulturnom životu i daljnjem razvoju društva. Stavovi, mišljenje, prijedlozi, zahtijevi, programi, projekti ?esto su u EU visoko vrednovani i imaju svoju težinu. Upravo na tim spoznajama, a pred samim ulaskom u novonastali europski savez - EU (European Union, Europaea Unio) valja nam baš u toj Uniji istaknuti nacionalne vrednote i dosege, snagu duha i zna?enje naših povijesnih postignu?a, uvažavaju?i uvijek sve razlike, ono drugo, ono tu?e, jer te vjerske, nacionalne, pa i socijalne raznolikosti, nažalost, doprinose puno?i i bogatstvu svakoga naroda, svake sredine.

Ugodni trenuci druženja nakon održane Osniva?ke skupštine Društva

Novska u svojoj okolici ima šume, polja, naftu, plin, ribogojilišta, puno toga još neistraženog, pa potencijalne turisti?ke kapacitete koji vape za razvojem, promicanjem svojih djelatnosti. A kad se pojedinci i grupe osmjele planski i programski graditi nešto novo, ulagati, tražiti financijsku potporu, kredite, pa i u EU, svakako ?e im dobro do?i stav našega Društva. Društvo ?e u budu?nosti imati i svoje sekcije, pa radne jezike engleski, francuski, talijanski, njema?ki, španjolski, madžarski, ruski, albanski, esperanto, latinski. . ., što ?e ovisiti o sposobnostima pojedinaca ?lanova. Naime, imamo ve? danas s ovoga podru?ja raznovrsne stru?njake. Samo ih treba programski ujedinjavati, štono se kaže viribus unitis (združenim snagama) mo?i ?e najdjelotvornije biti od koristi jedni drugima.

Iako se od materijalne proizvodnje živi, ta tom materijalnoš?u svi smo zaokupljeni, ve?ina nas zbog pukog, grubog preživljavanja (a neki bi se domogli i onoga što njima ni po božjim, ni cesarskim niti po prirodnim zakonima ne pripada), duhovne su nam potrebe, koje baštinimo od naših starih, a na što smo u svakodnevnoj životnoj borbi dobrano zaboravili (jer i one pomažu u trenucima bezna?a i o?aja, besparice i neimaštine snaženju nacionalnog i ljudskog bi?a te njegova ponosa) ipak ispred toga. Od naših starih nadaju nam se obi?aji, nošnje pjesma, jezik. A sve to valja sa?uvati i oteti zaboravu e da bi živjelo s budu?im generacijama.

Pogledajmo, što nam se dogodi u ovom teškom i nametnutom Domovinskom ratu! Uz homicid i genocid izvršen je temeljit kulturocid, lingvicid. Gdje su, recimo, korisnici, govornici jasenova?kog idioma? Ne?e pro?i puno vremena pa ne?emo više ?uti te idiomatske izri?aje od nikoga. Gotovo svako naše selo ima jezi?ne i ine specifi?nosti i posebnosti. Pa treba netko i neki brinuti za to kulturno naslije?e, za tu našu kulturnu baštinu, kako bi i budu?e generacije bile baštinici djedovskih svetinja. 

Razgledavanje Izložbe knjiga u sklopu Tjedna kulture u Novskoj 25. rujna 2010.

U središtu Novske nalazi se spomenik Gjuri Szabu (ro?en 1875.), jednom od stupova hrvatske kulture u prvoj polovini 20. st. Tko od Novljana zna nešto više o njemu? Valjda je naša zada?a u jednom znanstvenom simpoziju prou?iti i vrednovati njegov lik i djelo i smjestiti ga u Hrvatsku kulturu na ono mjesto koje njemu pripada.

Zato svima želim dobrodošlicu. Neka nam utemeljenje našega Društva bude najbolja ?estitka za nadolaze?e blagdane Boži? i Novu godinu!